Kada se govori o dobrom slaganju dvoje ljudi ili dve stvari ili dve situacije, koje jedna bez druge ne mogu, kaže se u narodu – kao Božić i Badnji dan.
O povezanosti dva praznika, o običajima, zdravicama i pesmama, koji se ovih dana upražnjavaju govori i ova priča, koju smo zabeležili u kragujevačkoj Osnovnoj školi Mirko Jovanović.
Poslednje pripreme za veliki trenutak rođenja Isusa Hrista, obavljaju se na Badnje veče. Predanje govori o čitavom nizu znamenja kojima je priroda najavila veliki događaj.
Sledeći paganske a onda i pravoslavne hrišćanske običaje, vernici su kroz istoriju, napravili jedinstven splet radnji koji veliki praznik Hristovog rođenja Božić i Badnje veče, koje ga najavljuje, čine jedinstvenim i prepoznatljivim na našim prostorima. Narodnom folkloru pripadaju i božićnje pesme koje djaci uče na časovima veronauke i horskog pevanja.
Najživopisniji od svih hrišćanskih svetkovina, sa najviše običaja koji ih prate, Badnji dan i Božić omiljeni su dečiji praznici.
Puni simbolike običaji koji se sprovode za ovaj praznik za cilj imaju prizivanje blagodeti svetog duha za dobrobit porodice, uvećanje prinosa i stoke u seoskim domaćinstvima. Ipak, sve to malo znači ako nije utemeljeno u pravoj veri.
Bilo kako tumačili narodne običaje i ma koliko oni odstupali od religije i njene suštine, sve što činimo iz ljubavi dobro je i bogougodno i to je svrha svakog pa i ovog praznika.
Radost porodice okupljene oko zajedničke trpeze, takođe je ideal kome se teži i kome se približavamo slaveći Božić, najradosniji hrišćanski praznik.
Izvor: RTK