Većina ljudi u modernom svetu živi pod povećanim stresom. Učenici,studenti,zaposleni,sportisti,kao i ostala populacija stalno su izloženi stresu. Ubrzan tempo života i brojne obaveze koje treba uraditi, nameću stalno prisustvo teskobe i napetosti. Dolazi do razvoja uznermirenosti, razdražljivosti i straha. Kao posledica ovakvog načina života organizam se prilagodjava na nove uslove. Ipak, ako stres predugo traje ili postane prejak, dolazi do razvoja mentalnih i fizičkih bolesti.
Kada je stresno stanje produženo, veća je verovatnoća nastanka poremećaja u organizmu. Urodjena priroda organizma, kao i stanje organizma u kome ga je ”stres” zatekao, imaju bitnu ulogu. Kratkotrajan stres, pa i snažan, smatra se da ne dovodi do poremećaja organizma. Procenjuje se da je 90% poseta lekaru, posledica zdravstvenih problema na koje je barem delimično uticao stres.
Lekovito bilje koje umanjuje simptome stresa i dovodi do opuštanja organizma je bezbedno za primenu. Ne dovodi do stvaranja navike, što predstavlja njihovu osnovnu prednost u odnosu na sedativne lekove.
Istorijski gledano, mišljenje da snažne emocije (žalost, strah, bes) mogu izazvati telesna oboljenja, vladalo je jos kod Hipokrata, Sokrata i dr. antičkih lekara i velikih mislilaca.
Anegdota: …”Sokrat (470-399 p. n. e.), došavši iz rata, rekao je da Tračani imaju bolju medicinu od Grka, jer znaju da se ne može izlečiti telo ako se ne leči duša.”
