Naziv rogač potiče od Grčke reči “koras“ što znači rog, na koji asocira oblik mahune. Poreklo vodi sa istočnog Mediterana (Sirija,Persija), i koristi se preko 4.000 godina. Rogač su Grci nekada koristili kao desert, a stari Egipćani kao lek. Poznat je i pod imenom “hleb svetog Jovana Krstitelja“, jer je po predanju dok je živeo u pustinji, Jovan Krstitelj koristio rogač u ishrani.

autor: Aleksandra Trajković, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije


Rogač su Grci nekada koristili kao desert, a stari Egipćani kao lek. Poznat je i pod imenom “hleb svetog Jovana Krstitelja”, jer ga je po predanju dok je živeo u pustinji Jovan Krstitelj koristio u ishrani.

Semenke rogača imaju konstantnu masu (0,18mg) bez obzira na uslove čuvanja, što ih čini idealnom mernom jedinicom. Koristile su se kao jedinica za merenje zlata i dragog kamenja što je kasnije uzeto kao osnova za mernu jedinicu karat (1 semenka-jedan karat, na grčkom semenka-keration).

Rogač je višegodišnja biljka. Može da rađa i do 200 godina. Veoma je otporna na štetočine i bolesti, iz porodice mahunarki. Plod je duguljast, blago zakrivljen, dužine 10 do 25 cm, braon boje, oblika mahune sa spoljnim mesnatim delom i semenkama unutar mahune.
Veoma je zdrava namirnica bogata vitaminima, mineralnim materijama, vlaknima, ugljenim hidratima, proteinima, ima malo masti i niskokaloričan je (100 g biljke ima 220 kcal).
Od minerala prisutni su (gvožđe, bakar, mangan, selen, cink, magnezijum) koji su važni za pravilno funkcionisanje organizma. Kalcijuma ima više nego mleko (100g rogača ima 325mg kalcijuma), koji je dobar za kosti i deluje preventivno kod osteoporoze.
Prisutni su i vitamini (A,C,E,B grupe) koji potpomažu pravilan metabolizam i očuvanje imuniteta.

Vlakna koja se nalaze u rogaču su važna za varenje i rad creva i zato se rogač može koristi kod probavnih smetnji, a prisutni tanini obnavljaju ćelije, deluju protivupalno i snižavaju nivo triglicerida i lošeg holesterola u krvi.

Često se koristi kao zamena za brašno ili kao dodatak drugim brašnima. Ne sadrži gluten pa je pogodan za ishranu osoba sa celijakijom. Polifenoli iz rogača su antioksidansi koji štite od slobodnih radikala i toksina. Sličnog je ukusa kao kakao ali je zdraviji. Za razliku od kakaoa ne sadrži oksalnu kiselinu i ne ometa apsorpciju kalcijuma. Isto tako mogu ga koristiti osobe koje imaju problem sa kamenom u bubregu i gihtom. Ne sadrži ni stimulanse nervnog sistema, poput kofeina, teofilina, teobromina što ga čini pogodnim za upotrebu i u večernjim satima.

Rogač je prirodno sladak pa se u kolače, za razliku od kakaoa koji je gorak, dodaje manje šećera. Zbog jakog vezivnog svojstva odličan je u pripremi poslastica i proizvoda od testa. Preporučuje se i veganima, pobornicima sirove ishrane i dijabetičarima. Za ishranu dijabetičara pogodan je i zbog niskog glikemijskog indeksa (15) i sadržaja složenih ugljenih hidrata (skrob i dijetna vlakna) što znači da konzumiranje neće usloviti nagli porast nivoa šećera u krvi.

Nakon berbe, plodovi rogača se suše (manje od 10% vlage), zatim se usitnjavaju radi odvajanja semenki. Semenke su tvrde i koriste se za dobijanje ekstrakta (karubin) i lepljive mase od rogača (caruba guma). Caruba guma je prehrambeni aditiv E 410 koji se koristi kao zgušnjivač, stabilizator i sredstvo za želiranje. Dodaje se sladoledu, marmeladi, dečijoj hrani i konditorskim proizvodima. U visokim dozama može delovati laksativno. Primećeno je da se kod nekih osoba koje su alergične na soju, pojavljuje alergija i na ovaj aditiv.

Usitnjeni komadići rogača, spoljašnji mesnati deo (mezokarp), se prerađuju u brašno. Pre mlevenja plodovi se mogu termički obraditi (peći) da bi brašno bilo trajnije i lepše arome. Tom prilikom se smanjuje sadržaj šećera i proteina i dobija se ukus sličan čokoladi. Brašno se može koristiti kao zamena za kakao, kafu, čokoladu (kod pripreme poslastica) i kao dodatak voćnim salatama, smutijima, musliju.
Nekada se rogač jeo sirov ili sušen kao voće, slatkog je ukusa koji podseća na karamelu, ali i pečen kao poslastica, danas mu je primena velika, od ishrane ljudi do ishrane životinja kao i u kozmetici.

Ako se uzmu u obzir sastav, odličan ukus i povoljan uticaj na organizam, svakako bi ga trebalo uvrstiti u ishranu.

Izvor: pharmamedica.rs