Dan šale se u mnogim zemljama obeležava 1. aprila. Tog dana ljudi jedni drugima prave bezopasne smicalice i objavljuju lažne novosti, s ciljem da ih dovedu u smešan položaj, a stručnjaci ističu da smeh pomaže ljudima da se opuste i zaborave na problem. Mnoga istraživanja pokazala su da je smeh dobar lek, pa se tako u nekim zdravstvenim ustanovama već koristi “smehoterapija” koja, prema mišljenju stručnjaka, daje dobre rezultate.
Napravljena šala je prvoaprilska šala, a onaj koji pravi smicalicu u trenutku objavljivanja smicalice uzvikuje Aprili-li. U nekim zemljama, kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji i Južnoafričkoj Republici, podvale se prave samo do podneva, a onaj ko ih napravi posle podne naziva se aprilskom budalom. U mnogim drugim zemljama smicalice se prave tokom celog dana.
Istorija 1. aprila nije sasvim poznata, a postoje mišljenja da koreni tog “praznika” dosežu do starog Rima. Najranija povezanost između datuma 1. aprila i pravljenja smicalica javlja se u Čoserovim Kanterberijskim pričama iz 1392. godine.
Po jednoj verziji tumačenja, 1. april kao Dan šale nastao je kada je u 16. veku pomeren dan Nove godine sa 25. marta na 1. januar. Do tada se u mnogim evropskim gradovima Nova godina obeležavala 25. marta, a slavlje je trajalo sedam dana, odnosno do 1. aprila. Prema tom tumačenju, oni koji su prihvatili novi datum kao dan Nove godine zbijali su šale sa onima koji su ga i dalje obeležavali do 1. aprila.
U 18. veku se za ovaj dan smatralo da vodi poreklo još od biblijske ličnosti Noja. Prema članku iz jednih engleskih novina objavljenom 1789. godine, tog datuma je Noje prvi put poslao golubicu, prerano.
Neki šokantni događaji su se zaista dešavali 1. aprila, pa bi često bili prihvatani sa nevericom:
• Iran je 1979. godine proglasio 1. april Danom republike. Do današnjeg dana mnogi ne vjeruju da je to stvarni praznik.
• U danskom gradu Albertslundu 2009. godine je jedna škola zamalo izgorela do temelja jer vatrogasci nisu verovali da su prva dva poziva bila prava.
